Uncategorized

DOBRO JUTRO 4.2.2020.

Chopinova sva tri Nocturna op-9 a tiha da ne probude, jak miris kave i duhana, prikupljaju se čestice stvarnog ja i izlaze iz čamaca na obali četvrtka još snene kao mladi građevinski radnici koji će prebrzo odrastati a sad se još voze Škodama karavanima prema Sisku . Uskoro će zavladati jedan trenutak tišine pa će proteći aortama sva ta neophodna za dan ispršena vitalnost darvinističkog svijeta. Ali još ne, još je pola šalice kave iz Lidla, još je zvučne trake Chopina sa You tube kanala tek ponekad ošamarenom glupom reklamom za besplatne web stranice, još iz noći blijede i pozdravljaju jednorozi, Horowitz i mirisi kože boje papira za pisma.

Ako je ikako moguće budite se tako, slušajte kako sve glasnije dopiru udarci vratima kamioneta za dostavu, prvi gradski autobusi kojima putuju sa kolodvora oni koji rade rano, evo, već bruje u meni elise i ventili i hvataju zrak, već se osvrće u meni šumski svijet na prijevojima iza kojih je dolina jave i mjerljivog svijeta. On čeka poput lihvara i ja tražim na tim njegovim ustima dokaz da me u svom čekanju respektira s količinom nelagode pa ću se za taj osjećaj uhvatiti i krenuti u četvrtak i upisivati male kvačice i minuse a taj formular odbaciti na kraju dana. I popiti čašu vina i nestat će opet Darwina i koračnica i zamišljenih radnih naloga, izblijedit će sve drugo i opet će krenuti Chopin i Nocturna op 9, i jednorozi, Horowitz i mirisi kože boje papira za pisma.

Dobro vam jutro. Jer gle, sviće nad gradom.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara