Uncategorized

Dobro jutro 4.2.2019.

Svojih se životnih toplina, trnja, snova i unezvjerenosti nemojmo niti sramiti niti ih nositi ispod košulje poput kostrijeti. Nisu razum i zaljubljenost u svoje životne ugrize i poraze, pobjede i pucnjave neprijatelji. Oni su stari pajdaši što se časte bijelim vinom i kobasicama pa kreću u dan. možda jedan voziti tramvaj a drugi prodavati police osiguranja. Život je čudesan u svim svojim slojevima, on je čarobnjak i inžinjer istodobno, mlinar najviše što melje atome vremena a samo ih okreće i preslaguje.

A vi se, dragi ljudi, polako ustajte i krenite za svojim današnjim stanicama i okretištima, dovikujte se škripom tračnica i iskrenjima bakrenih žica svojih pregrijanih vuča, svojim ulicama grada uvijek novim a nikada nepoznatim.

Ne bojte se ničega dok je srce vedro i pogled bistar, borite se tako da što god bude možete reći – vrijedilo je. A vrijedilo je ono i vrijedit će, u čemu nismo izgubili moć imati krvi u obrazima. I čitajte Odjek, on je moj nerođeni, nezačeti sin, seoski stajski momak s knjigom pod jastukom što gleda s brijega vlakove i sanja ravnice, bitke i ljubavi.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara