Star norveški vojnik ravnodušno stavi u džep s duhanom ruku i papir koji poliže a izvadi tvrdo smotanu cigaretu, tako i život, lijen već i iskusan, u smjenama vremena, ravna naše staze i odmorišta. Ali u jedan čas, visok i nemušt svjetao dječak nezgrapne uske glave, istrgne se i otrči ulicom. I viče “ja znam gdje odlazi sunce”. Iza tezge, čisteći ribu, jedan ga čvrst pedesetogodišnjak naglo pogleda i pomisli- a što ako on jedini to uistinu zna?
Dobro jutro, 31.8.
Možda Vam se sviđa i ovo
O autoru
Dodaj komentar