Bljeskovi su mog svijeta kompozicije šume i vode, bistre, dosljedne i nerazumljive.
Oni ne kriknu niti se guše, ne psuju baš previše niti vjeruju niti sumnjaju, ti su bljeskovi uspravni a ležerni kao stari vojnik koji puši naslonjen na daleku školu i čeka da ovi drugi probiju seoske straže, uzvikne ime svoje gospe, odbije …pa nije to niti neprijatelj nego narod skupljen od svukuda, i razgovara opet ljubopitivo sa svojim nezadihanim ljudima, podijeli im šnaps, limene konzerve, i zadirkuje ih.
Moj je život lijep, svjestan da je to i nepristojno reći, nije lijep usprkos nečemu a može biti lijep mimo nečega, ali je lijep i skrojen po mjeri i dva ili tri puta tjedno me obilazi debeljuškasti i oniži šnajder s žutim metrom i jastučićem oko ruke i premješta igle, skraćuje ili porubljuje ali je to jedno te isto odijelo od hladno prešane vune. Nekad me ubode pa skoči a ja zavrtim glavom, nekad se zadivi kako mi stoji i ja se zadivim s njim. I ja ga volim, i život i odijelo, i šnajdera volim i mislim da je on Bog jer jest a ja ne volim tu činjenicu isticati ekstatično, priprosto i na način koji bi ju umanjilo pa se ponašamo kao da je šnajder. A i on se prema meni tako ponaša, podrugljivo, pristojno i sklon mi je.
Dodaj komentar