Ima dana kada nema mojih misli i riječi, mojih bubnjara, ranara i strijelaca, dovoljno da budim čitav svijet, kada mene nema dovoljno. Kada budim iz sna što imam i šaljem trkom gdje je meni najpotrebnije, postavim par stražara da se ne vide prazni opkopi a sve što jesam je otišlo na kolima i lafetima, kad ne doručkuju generali mojih nutrina polako nego se sve okrenulo, otrčalo a zgrabilo samo po kapu i limenku, kad su sva svjetla i reflektori drugdje. Kad sam točka koja više formira zrak nego sferu svjetla, koje boje već u to ne ulazim.
Ali zanimljivo, o muškoj hrabrosti sam vrlo suspektan. Majke ti, to uopće nije usporedivo a ono što jest čemu sasvim je drukčije nego se čini, uglavnom je prijevara a čak i pisac ovih redova uspije izblefirati neku hladnokrvnost ponekad mada u odnosu na ..ne kaže se bolja i gora polovica tek tako. Žene a i ženski princip ukupno, bitno su hrabriji, zemlja i voda su više od zraka i plamena svakako, teutonski jahači se oklope i pušu u rogove a Čudsko jezero ih samo prevrne, karikirajmo zabave radi.
Dobro jutro, dobro jutro. Dobro jutro.
Dodaj komentar