Dobro vam jutro u ovu vedru subotu, posjetitelji moje jutarnje kolumne portala Odjek, zvani i nezvani, znani i neznani a svi smo si međusobno i istodobno sve nabrojano i s razlogom nedokučiv dar.

Debussy svira, uz moje gležnjeve se smjestio neukrotivi devetkilski moj mješanac Baggins, sinoć sam došao kasno iz Zadra i uskoro krećem dalje na vikend a on u svoj omiljeni hotelčić iz kojeg mu se nikad ne odlazi, u ponedjeljak opet u središte glavnog grada bivše države gdje moje monologe, analize i lamentacije rado slušaju uz voćne destilate beogradski sugovornici a osobito o sebi i svojoj stvarnosti, iza pete šljivovice uvijek je Eugen Savojski u priči, dalje bude tema simbolika Srijemskog fronta i finale uvijek bude prvi susret Krleža -Tito kao paradigma “zašto ste ga mrzli ili voljeli i tko od vas i zašto”..mene oni vole jer sam realan i docirajuć, jer poznam njihove političke okolnosti između dva svjetska rata, jer sam duboko neutralan a egzotičan sugovornik i sve to podsjeća na neku restoransku multilateralu iz kasnih tridesetih i toga budemo svjesni. I jer ti poslovni razgovori sa sudionicima ZG-BG uvijek imaju taj ton i hipoteku rivaliteta i narcizma, naravno i blagog zgražanja. Ali prvo je vikend, i svakom od vas ga želim zanimljivog, opuštajućeg, romantičnog i vedrog. Nadasve zanimljivog jer je to temelj, jer….jer ako i ukupno sve previše štima onda smo kao oni turisti koje istovaruju i šeću, poslije malo fotografiraju pa ih nahrane i vode dalje kao perad. Samo ako se pod koprenom ili bombažem miče neka problematika, samo onda je to baš to.

Iz ove zadnje tvrdnje dolazimo do ključnog, tragedije su bez veze, dokolica je jednako bez veze, konstruktivni zanos životne igre u kojoj nismo niti bez izgleda niti posve premoćni, bez rutine ali bez rastrzanosti, on je ono najbolje i najzdravije i za cirkulaciju i za onu kutiju nabacanih mađarskih kocaka koju nosimo među ušima.

Dobro vam jutro. Uživajte u njemu.