Dok vjetar i more bjesne a sekundari okreću vrijeme pred svitanje jednog utorka, sjaji pod uličnom rasvjetom tek žilavo ukrasno cvijeće. Sve drugo još miruje u zavjetrinama onih sati u koje se umorne duše zamotaju kao jazavčari.
A u meni rano plane snažan žižak mojih planova, namjera i privrženosti, cijela rafinerija se u meni pokrene jače, što nikad ne staje, raširi svoje srčane cijevi i u daljinama mog osobnog svemira potjera u kas mlade i zaljubljene ruske konjičke kadete što ih život ne umara. Oni se razigraju poljem, ljermontovskih tankih brkova, jači od svakog drijemeža i skučenosti jednog skučenog, uplašenog vremena.
Dodaj komentar