Dobro jutro 29.9.

Na usponima, na prijevojima, u sunčanim dolinama i najdubljoj noći, meni svijetli  moja zvijezda, grije me par očiju i prati jutarnja pjesma češljugara. Kroz zamke i zasjede, kroz magle, planinska sela i osame, kroz svečane tišine u kojima tek protrči ponekad srndać među dva jasena, gdje šušti  zloban šapat ili nasmijani ljudi dovikuju sa dvoprega pohvale, gdje škripi parket i udaraju pisaći strojevi, uvijek baš. Tim putem volim, zvonkim kao iskra između cepina i kamena, gdje svijetli  moja zvijezda, grije me par očiju i prati pjesma češljugara.