Uncategorized

DOBRO JUTRO 29.5.2021.

Tu i sam živim, sa zadnje strane kineske kamere, ovih godina, samo sam protegnuo, u razgovoru, ruku. Tu, u ovim, naseljima uz Savu, travnatih obala, na malim visinama, gdje se još gledaju bez daha turske i meksičke serije. Gdje se nose na ruci Tour de France, narančaste kvarcne Festine, a noću škripe srednjovječni momci gumama svojih već ocvalih Vectri i Passata, iz bijesa samoće.. a da ih još i nisu otplatili. U betonu iz devedesetih, koji su dali lijevati ljudi što su često mijenjali brojeve telefona, tu nad asfaltom koji stalno netko reže i buši, gdje se tuguje tek uz kanadski Old smuggler, i slavi uz djedov Traminac, ili šesteurski bolji Benkovački cuvee.

Tu nitko ne živi o kome ovisi svijet, ili prijestolnice stare Europe, tu u meandrima tranzicijskog svijeta, tek korak ispred jugoistočnih susjeda, tek korak iza sjeverozapadnih, na granici schengenskog svijeta, gdje se reže jutrom mortadela s maslinama a sjede pred salonom referentice i stjuardese i čekaju da im frizure stvrdnu, pa im operu kosu, prepričavaju međusobno svoja stara razočaranja i tek u naznaci rastuće nade.

Dobro vam jutro, iz grada  jednog od većih kolodvora carskih austrijskih željeznica, gdje vrijeme ne staje, ali i ne preskače, nego drobi polako svoje kalendare. Sa obala Save, sa travnatih obala Save.