Korijenje seže duboko ispod vidljivog svijeta, provlači se među mandragorama i poznatim slojevima tla, kroz podzemne vode i tišine, kroz šapat i memorije onih prije nas, onih sličnih nama, kroz apstrakcije i semiotiku koju niti poznamo niti znamo ali ju naslutimo jednom ili rijetko. Njene infuzije prorade u dane koji su nam zbog nečega važni i protrnu nas i ojačaju, smire nas ili preuzmu i odmore, učine nas svime onim što naša središta jesu na granicama i daleko preko granice svijesti, vremena i našeg voljnog života, ispune nas kroz opijajući san ili afekt, kroz suton, kroz razmičući bljesak buđenja, pomognu kao tajno zaposjedajuća grupa drevnih pomoćnika koje je nešto probudilo i koji su se konopcima popeli u konkretnu stvarnost iz sedimentnih a pradavnih temelja naše ukupnosti jastva.
Bitno smo više od te male osvijetljene sobe u kući koju živimo. Evo sviće. Brod što je noću boravio u mojoj luci u zadnji čas isplovljava a još iz njega lete zavežljaji na obalu puni mapa i busola, skupljaju ih i unose u šumu jave pridošla pojačanja iz opisanih dubina moje ukupnosti.
Dobro vam jutro u oblačni proljetni dan, idemo u njegove vrleti i bjelogorice, u njegov huk i njegove logične predjele. Nek se drži dan, i mi ćemo se dobro držati. Ispijaju kapetani jave šalice čaja i razbuđuju posade. Dobro vam jutro, prijatelji.
Dodaj komentar