Uncategorized

DOBRO JUTRO 29.3. 2020.

Na potres i epidemiju dodala je režija jučer i štetan pustinjski pijesak u zraku, danas smo ipak, pred jutro, i pomaknuli sat. I to je zanimljivo kako našem zapadnom, mjeriteljskom, podaničkom, birokratskom duhu znači forma i kad izvedem Bagginsa pod maskom ja ću kao pravi hapsburški graničar koji se probio karijerom do Zagreba pa ostao generacijama izvesti svakom koga sretnem tek vidljivi blagi naklon čitavim gornjim dijelom tijela i kad se sa sigurne udaljenosti pozdravimo dodati uz podignut prst ” jeste li pomaknuli sat”? Onako hinjeno strogo i servilno, šarmantno kao Vlado Štefančić prije 40g, ili više, moj osmijeh se pod maskom neće vidjeti ali će ga ton otkriti. Jer nama je to važno. Daje nam osjećaj sigurnosti i blagodat činjenice da smo u toku, da smo uskladili satove sa Bečom i Peštom i da je sve u redu time. A tek poslije ćemo je li Brusilov probio naše linije, Građanski kako je igrao ili sad Dinamo, je li pronađeno cjepivo za COVID-19 i i ima li u Lidlu mladog špinata, gdje je zatreslo ili ništa od toga. Dakle moji prijatelji, pomaknite sat, već je to automatski pomaknula “mreža” ali imate kakav ručni navijač ili kuhinjski veker, morate znati da će skoro vijesti i vodostaj, kako je u Bergamu i da je ipak sve dobro.
Dobro vam jutro, pomaknite sat. I neka vas prati i čuva djedovska Doxa, njen i naš stari i nepogrješivi mehanizam kojim se držimo iznad vode, kojim se čuvamo i tješimo i čekamo svoj nedjeljni ručak. I onaj zvuk bešteka koji udara blago po tanjuru za juhu i koji nas prati od ranih dana kroz školu i praznike, službu i mirovinu dok nas vrijeme ne svede na uspomene drugima i ne sačuva tek naš osmijeh na fotografijama sa nazubljenim rubom.
Dobro vam jutro, ne brinite i pomaknite sat. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara