Uncategorized

DOBRO JUTRO 29.11.2019.

Petak je. Petkom jedan dio nas, možda je to generacijski, osjeća pravo biti sebično i lijeno zadovoljan da je petak a ne neki dan prije. To je sasvim besmisleno u mnogim životima i subotom ćemo vjerojatno rješavati zaostatke a mnogi i “baš” raditi, osobno i ne osjećam da radim u užem smislu, više da obavljam nego radim. Ali u petak već u meni se formira drukčija bezbrižnost, “pikado, K15& Olivera Katarina bezbrižnost” formirana receptura bezbrižnosti koje se kroz sasvim debelu maglu sjećam iako je nitko oko mene nije živio ali je ostala u zimskom vrtu kolektivnih skica i obrazaca. Ne dokazuje mi se petkom iza 11, sve ću ja stići ali čak i lagano ogorčen na drugu stranu u dijalogu, s onim zagrebačkim zgranutim nestrpljenjem koje izdahne kroz nos- pa petak je, molim vas. Jer ja mislim da petkom neki službenik treba manje budno čitati neki zahtjev ili već što nego utorkom. Ili ponedjeljkom kad on ima pravo biti zgranut da si mu već dotrčao s nečim a još mu se grašak nije slegao od nedjeljnog ručka kod punice. Dakle petkom je “idemo na gembač” dan za odlazak u javnopravna tijela a ako nije onda su to krivi masoni i XXI stoljeće.

Dobro vam jutro dobri ljudi, neki nasmijani a neki ne, svima želim onaj Geppetto blagi stav tijela kojim se dohvaća Huawei ili i-phone i kaže- jesam, bio sam na ribarnici ili da, idemo na šarune. Petak je. Ali svucimo se do pojasa i pobacajmo u lokomotivu to ugljena što nam je još jutros ostalo.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara