Uncategorized

DOBRO JUTRO 28.6.2020

Zabijelila se, zasvijetlila je nedjelja nad jezerom, mojim živim ogledalom. I sve šuti. I vodene zmije i patke, i jastrebovi šute i tiho me prelijeću. I trska šuti i sama voda miruje ravna poput košulje glačane žarom prije nego je svanulo. Što vidiš, jezero, što će biti reci mi?

Ne vidim ništa, Vanja. Samo da što u tebi progovori svaki od ovih dana to će se svakim podnevom ostvarivati.
Zato se umij tišinom svojom. Vama su ljudima dugo šume i putevi čarani jarošću, strahom i pohlepom. Ustaj rano Vanja, dok demoni spavaju. I stvori se svojom prvom prirodom jer ništa drugo i ne trebaš i nemaš.

Dobro vam jutro, ustajte rano u svojoj golotinji jer takvi ste najspremniji, takvi ste najčišći. Pa skočite takvi svaki u svoje sedlo meki i mladi kao zaljubljene lasice. I spuštajte se u dolinu dana, takvi kakvi jeste. Ništa vam drugo i ne treba, ništa drugo i nemate.
ODJEK

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara