Dani postaju duži i topliji, i večeri postaju takve, otpadaju listovi kalendara i sustižu jedan drugog, svako jutro zaiskre hokejaške navale iznova u utakmice oštre i rikošetne, povezane jedne instinktne strukture poteza i propuštanja. Okreće se škripav a neumoran kotač vremena od jelovih dasaka pun čavala, bučno i bez pitanja. Svijet se mijenja, raste i lista, ostvaruje se i pušta svoj korijen dubok, čvrst i nježan.
Dobro vam jutro u ovaj četvrtak, čitajte Odjek, rano je, počinje dan čija je mehanika gotovo bilokacijski mistična ali utilitarno tako koncentrirana da čini jedino let naprijed jedne interventne organizirane žestine.
Promiču prizori lijepi i vedri, zanosni, šivani srebrnom žicom. Pune kartonsku kutiju fotografija i razglednica mog vremenskog pohoda koji ću pamtiti. I te fotografije jednom razgledati u miru svoje zlatne jeseni bez žurbe i svega se podsjećati uz merlot kao već star čovjek.
Dodaj komentar