Uncategorized

Dobro jutro 27.10.

Ne igra se jutros pred zoru snažan vjetar uz Savu s lišćem. Ono se sklanja i  razgrće jer prolazi u punoj,  slijepoj snazi ulicama i nasipom, niti stremi niti se ljuti niti osvrće za ljudima što izvode pse, trkačima i prvim dostavnim vozilima subotnjeg jutra što će svanuti kojem i ne zna datuma. Niti uštapljen i netremičan mjesec namiguje, i ulična svjetla ne trepere, nema u prizoru molskih tonaliteta i zavjetrina, pjesnika i strasti, djevojaka, merkura ni neptuna, nema akvarela, tuge ni odstupnica, ničeg filigranskog niti okretnog, ničeg nestrpljivog, neispavanog niti razapetog. Samo svjetlo, razodjenuto i zdravo, stabilno i snažno, u svom nevidljivom zenitu, jednostavno poput bedrene kosti. Što ne pita niti dokazuje, koje jest.

Ustajte i živite, ne bolje nego znate niti lošije nego možete. Dobro vam jutro, hrabri ljudi.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara