Dobro jutro 26.8.

Oblak je prekrio zemlju, vjetar je valja i mete, nebo se prekrilo teškom žbukom ispod koje tek preleti koja ptica. Naslovi su vijesti vec dugo otvrdnuli i brodice se bude u čudu, vezane u plićak teškim pletivom.
A moje se prve jutarnje misli zabijaju u takvo nebo kao krivudavi a tvrdi čavli pedlja dužine u naftom premazanu hrastovinu jer za njih zakoni duha težine ne vrijede. I bacam o njih uže, oblačim kostim slikan grančicom mlade trešnje. Penju se bučni planinci i akrobati, rugaju i podbadaju medjusobno, odlamaju komade sivila kroz svoju obijesnu igru.