Uncategorized

Dobro jutro 26.5.2019.

Svaku zoru uđem u ovaj prizor i pomislim- a kako da se bojim ičega kad je svijet pun gromke i srčane ljepote, kad je tu i kad je oduvijek. Jer što ću tu ja kad sve buja, cvrči i treperi, kad sve zrije, vene i ponovno lista a i ja sam dio toga. Uistinu, vidite da je sve dobro i na mjestu a možemo tu tek otvoriti oči, raskopčati košulju i udahnuti duboko a da nas i nema opet bi zelenilo i živjelo i bez nas.

Od života i sklada, od zagrljaja voljene žene, od udaraca vlastitog srca pa u radosti ili nevolji, niti ima većeg niti treba biti. Sve ne znam i zapreke, sva možda i jadikovke smislili su tek uplašeni i slijepi i ja se ponašam kao da to vrijedi i za mene i pravim se da ih razumijem da ih ne povrijedim i uvrijedim a baš me briga. Iz jednog vrela života sam ispuzao kao i svi i u njega se jednom vraćam kao i svi, u zemlju i prah, u sunce i oblak..pa što bi još trebalo i može li biti bolje? Zašto bi i postojalo nešto što sam baš ja kad je ono najbolje ja u korijenu svega.

Svaku se zoru pitam, prije nego obučem kostim sadašnjosti, kako to nešto ne vidi tako nego strepi i koči, drhti i opominje, važe i oklijeva.

Dobro vam jutro, rudari svojih duša. Evo vam mira i punine ovog dana. Zgrabite ga snažno.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara