Ono nesavladivo živo u nama je dar više nego samostvorena vrijednost, što duže živim više uviđam da mi sebe otkrivamo a ne gradimo kad se bavimo sobom, potičemo i svrdlamo kroz vrijeme. Možda igra riječi ali uvijek je zdravije misliti da smo u svom rancu pronašli ono dobro a to što smo ga kovali…pa što bi kovali da nije bilo željezne rude u planini. Naravno, greške i slabosti neka ostanu propusti koji se isprave i kratki spojevi koje električar od formata prebrika, poveže izolacijskom trakom i otpije pivo.
I uistinu, mi sebe iznenadimo i ugodno i neugodno, ovo drugo uvijek naglo a prvo odmah daje sumnju ako se u hipu otkrije. Ali nemojmo se bojati niti toga, samo onu glazbu iz Odiseje u svemiru možemo i malo tiše odvrnuti i razmahati. Budimo hrabri i zadovoljni, kad nismo budimo hrabri i prkosni, ako ništa bar ćemo bolje proći kod publike. Ali i sebi dati udarac dlanom u leđa na strmini, ne grub nego srdačan i nekad tako potreban.
Dobro vam jutro s prizorom buđenja grada, lijepim, vama bliže kristalnim prizorima prirode je uvijek prizor lijep. Dobro vam jutro, naši su dani iskre što iskaču ispod zvonkog kovačevog čekića. Nekad odbjegle, nekad slučajne, nekad i kovač dohvati svoj palac pa iskre izostanu ali to nadomjesti riječima. Naprijed u utorak vi nesavladivi i lijepi. Jer nesavladiv je uvijek lijep.
Dodaj komentar