Dobro jutro 25.9.

Planu u tišini, pred jutro, krjesovi svijesti kao petrolej prosut na jezeru, raspuše ga vjetar i razbudi u čas strast za danom. Sve se u meni protegne i zavrti, razbistri i poravna, sve sile obje strane u misteriju Teutoburške šume, pripadajuć onom što jesam a revan i strastven istodobno. I u mraku prije zore, i žestok i smiren, stanem razapinjati mala jedra što će me nositi kroz sate što se okupljaju s one strane granice noći i sunca.