Onaj dio mog vrijesovog korijenja što je kadetovao i stasao pradavno u Wiener Neusdadtu premjesti se u Dubovcu s boka na bok u dubokom snu i ja ga osjetim. Lijepa večer što će obilježiti nedjelju, kasno viđen poziv na druženje u jaskanski kraj, ali kako da ga vidim. Ja ostavim otvorene spise i tekstove, pisma svjetovnoj vlasti, razoružan samo tada ali uvijek sada, držeći jelovnik i vinsku kartu u kaštelu vidim samo Gordanu. A sutra ću se već ukliniti čvrsto u tjedan poput carskog pješaštva naviklog na jutra u mokroj bukovoj šumi, na škanjce, na zasjede, na jesen. Na naprijed.
23.03.2023
Dodaj komentar