Uncategorized

Dobro jutro 23.1.2020.

dav

Više bi jutros htio ostaviti na kosturu riječi trag opće naklonosti da vas nekim nevidljivim zračenjem dotakne nego ulaziti u urarski precizne analitičke mehanizme. Je li to moguće, utkati u tekst emocionalnu poruku koja je  izrečena tako neposredno da stigne do drugih i da bude više od običnog teksta koji nije pisan iskreno i iz raspoloženja koje je više od namjere i više od konstrukcije slova i znakova, da je infuzija? O, da. Ali nismo svi tako građeni da to možemo  i nismo svi sposobni prenijeti svaku emociju svakome jer i nemamo svaku emociju. Duboko u sebi nosimo tu formulu koju, jednostavno, imamo za druge, koja nam je dana. Kao mule smo s natpisom na leđima koji i da želimo ne možemo u osnovi mijenjati, mi nosimo sebe jedan drugima. Nosimo svoju boju u spektru kojom smo u osnovi davno označeni.Osobno, kao primjer, ja sam loš bolničar i bio bi loš liječnik, loš sam tješitelj, nemam niti dar biti vješt i blizak djeci. Ja sam prvenstveno bubnjar koji protrese, smiri i unese hladnokrvno ohrabrenje, meni je dano da dižem i koncentriram energiju i ništa drugo od emocija nije spitztočka moje misije, samo onaj komesarski jurišni pokret koji zgusne i opet pokrene, ja sam propovjednik za ” naprijed”. U svakoj dimenziji života moje je mjesto gdje je kakva poplava ili požar pa treba netko iskoračiti i reći “da, idemo”, sve druge okolnosti su za mene loš teren osim gandalfovskog – treći dan gledaj na istok, osim ezekijelovske misije u dolini suhih kostiju, nisam dobar za prijatelja nikako. Tako i vi, tako i vi imate svoj osnovni ton kojim možete svirati lakše nego drugim jer ga nosite u sebi.
Razmislite o tome, o sebi, prepoznajte što nosite. I… I dobro vam jutro, ustajte, i naprijed! 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara