Gledam dojmljivu fotografiju koju sam ovih dana snimio. Mjesec je tu potkupljivo lijep, odlučan, dosljedan i uporan. Beskarakterni a odan romantik se čini, s dozom mudrosti i lišen svakog straha. On u scenu ulazi kao zaigran grubijan u kockarnicu, ipak, on je ispred ma koliko brzo se kretali i to mu je i prednost i nedostatak.
Desno je šuma koju kamera uopće ne razumije, ona je spremište naših otpora i sumnji ali i nepoznanica koje možemo prikazivati i upotrijebiti sasvim različito, kako nam se taj čas učini i zatreba nam. Lijevo je šumom i cestom omeđen travnjak, on je osvijetljen kao protestantski župni stan, uredan i pozitivan, sadrži pokoji korijen ili kamen ali za druge dijelove cjeline on je oličenje preglednog i dobrog.
Cesta je sjajna, vodi u chaplinovski kraj, u prividno filmsko ništavilo koje tek pruža mogućnost da se promatrač zamišljenije tramvajem vozi iz kina , jasno je da naprijed nije ništa loše niti opasno ali ona pruža mogućnost reći da se ne zna kuda vodi i promatrač se samoposlužuje između sigurnosti i hazarda posegnuti za veličinom koju prizor ne pruža jer se lišio dijaboličnog ili bar većine prometejske čarolije koju bi imao da ona gorja u magli ne djeluju pitomo i stavljaju je u pojas prihvatljivosti ali ne u euforiju niti užasnutost bilo kojeg drugog intenziteta.
Magla je omekšala prizor i dala mu i topline i sumnje i zagrljaja a crveni još odsjaj dana i erotičnosti. Socijalno je prizor bidermayerski, dakle pitom koliko treba srednjem građanstvu naviklom na uvjetovanje i oprez, on je lijep i odsutan s mjerom, točno onoliko živ i točno onoliko artificijelan da ga se prebacuje iz ruke u ruku i mora negdje smjestiti a da ne postane običan niti ne pobjegne u nedostižno. Prisan, topao, još uvijek neizvjestan i moguć iznenaditi. Ne zaboravimo da je taj destilat građanstva i iznio najveće promjene u društvu, u svom kolebanju, tjeskobama, živosti i lucidnosti s pečatom nužnog i ambicioznog.
Dakle lijep prizor. I drago mi je da imam priliku o tome, tu, a ne na tuđoj virtualnoj platformi pa da rastjeram, uspavam ili moguće i zasjenim, uzurpiram ili uđem u korak.
Dobro vam jutro, oblačite klupske dresove ili trenirke sa štandova i sajmova, opašite se i skačite na glavu u dan….sa svojih poljoprivrednih aviona što nadlijeću zemlju, brundavih Antonova, slažite padobranska sukna opet u vreću, budite veliki i hrabri, pametni, prodorni, čuvajte se, i to sam naučio reći.
Dodaj komentar