Moje su misli mreža pokretnih leća što neumorno očitavaju i preslaguju u tišini, bez brojaka, tekuće i bistro, prohodno kroz granice složenosti koje rijetko koje misli smiju ili ih propuste proći, jedan eteričan, svjetlovodan, uranski svijet koji nikad ne spava.
A ono što ukupno vidim je snažna, stabilna, uporna i topla, pulsirajuća kugla od svjetla, malo travnjaka koji do nje vodi kroz osvijetljen prolaz, i ništa drugo. Prvo je podskup i kletvenik drugog, drugo je posve sigurno, jednostavno, poput bića s dna oceana s početka svijeta.
Dodaj komentar