Kada čujem kako pred zoru pjevaju ptice ja drukčije hodam ulicom. Razbude na čas one drukčijeg mene pa kad se taj ja osvrne onda, ako je sve u redu, on opet zadrijema u lagan, nepovjerljiv san. Ne volim ja njega, tog sebe, niti on mene ne voli previše. Ali bilo je nekad, možda još ima tih dalekih cesta i prijevoja gdje mi je bolje iza njega proći u korak i ja znam da on to može i hoće i zna. Gdje grenadiri ne prolaze, gdje ohladi zrak, gdje je noć drukčija i šuti iz tisuću očiju.
Dobro vam jutro, svi smo i njive iza šume i uz cestu mala gradilišta, svatko je po jedna katastarska lista koja ima nabrojanih i puteva i vinograda, i krčevina gdje nije dobro kopati bunar preduboko, svi smo različiti ljudi. Budimo se sad jer je vrijeme i utorak je, jedan bubnjar nedorastao što duboko diše. Dobro vam jutro u sretan dan što vas čeka.
Neka plane u vama jutro i uspravi se, neka se potoci vaši raspjevaju snagom i prkosom, neka vam ne nedostaje njihove struje i žubora. Svoje stolarske metre ponesite, krede i mala sunca što se pod rebrima nestrpljivo pale.
Dodaj komentar