Budim se uz nasip, uz asfalt kraj rijeke što je razdvajala svjetove, naglo i nepovjerljivo poput graničara iz nepisane prve povijesti starog kontinenta. Prvi predbljesak svijesti o sebi uvijek je isti i on proleti Brsečem i svim našim mjestima poput strijele od svjetla, potom tek se pale redom tiha gnijezda neurona i moždanih zamašnjaka, u trećem se šire karte i planovi jutarnjih zadaća i kretanja. Potom isplovim u dan, u svijet budnih, u okrete kazaljki mog neumornog sata.
23.03.2023
Dodaj komentar