Uncategorized

DOBRO JUTRO 20.9.2023.

Ponekad netko kaže da razumije malog čovjeka. Nema velikih i malih ljudi, ljudi su uvijek bili i ostali mali ali su zaboravili da jesu, ostanu samo fotografije, neki broš, par pisama ili epolete Ogulinske pukovnije, čovjek je uvijek mali. Žrvanj melje.

Eto, svi stojimo ovaj čas negdje uz put svog životnog vremena, čekamo da se neka rampa digne, čekamo jedni druge, čekamo uglavnom nemoguće. Pa tako i pamtimo i zaboravljamo što je bilo s odmakom, izrezujemo i dodajemo i često retuširamo a ono naprijed vidimo mutno ili samo do prvog javora, postoji samo vječito sada. Postoje fotografije nazubljenih rubova, one s polaroida i već ocvalih boja i na dnu kutije neka zgužvana i upotrebljena bljeskalica. Postoje ulice koje izbjegavamo i obljetnice, postoji onaj bol u zglobovima kad se mijenja vrijeme i praznine u dvadesetim koje nam je rat ukrao, postoje nade i planovi, postoji želja da je bilo drukčije, bijele i benigne laži postoje i svitanja isto postoje i žetoni garderoba koje nismo vratili.

Pustite sve, nema velikih i malih ljudi. Lebdi to svevideće oko u trokutu s fasade u Vlaškoj, zuji, prati i nadlijeće nas, i mi pod njim pretrčavamo neke svoje ceste kojima nas je život tjerao. Postoji nikad prežaljeno štene, gol protiv susjedne škole tri ulice dalje koji nismo dali i prvi sentiši. Postoji onih pedeset maraka za crne dane u indeksu i na marginama spomenara rukom pisane rime malog Pejačevića.

I noći postoje i zidovi u koje smo gledali sami i ostavljeni, klupe i drvoredi i kako udara iz kotača vlaka neumitni ritam koji nas prati dok prti lokomotiva kennedyjevka kraj Une…

I Odjek postoji, naš zajednički konferansijer, glas što nas dočeka i isprati jutrom. Dobro vam jutro, dobro vam jutro grlice što slijeću na prozor. Dobro vam jutro mali ljudi, još topli od sna, još za dan nespremni i tihi.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara