Da, mi ne vidimo kad krećemo na put čitav njegov tijek i kako i kuda će nas odvesti. Ali nije li sunce koje se nametljivo probija prema nama i obratno, nije li njegova boja i luminiscencija takva da ona nosi već i informaciju kako ćemo se držati na krivinama i usponima…nije li lijep ovaj jutarnji prizor i ne govori li on više nego da krećemo nekud? Da, on govori i definira nas a putanje i ciljevi, padovi i prolasci, mostovi našeg života, sve je to dio ukupnih nas. U svakom od prizora smo mi, bila mračna noć ili plameno kasnoljetno jutro.
Dobro vam jutro na današnjoj dionici sempertina našeg putovanja.
Kakvo god bilo, držite se žilavo, neka se zvonko čuju preklopne lopate, čuture i naprtnjače, oštar dah vaš i koraci satirski laki. Naprijed!
Dodaj komentar