Subota je stigla, tjedan je bio odličan, još je, uvijek je tjedan. Biljeteri su izdržali, kazalište radi, glumci tog unutarnjeg teatra spavaju umorni i teški, poneka daska se zamijeni i premaže terpertinom i na kostimu zamijeni dugme ili dva.
Iza kulise izroni podeblji direktor crvenih brkova u polucilindru, s cigarom. Drži se za revere i smiješi, budi svoju trupu, korača oprezno među njima i govori glasno “Pušite vjetri, pušite koliko možete, mi smo tu….ustajte, moji prijatelji, opet je dan”.
Dodaj komentar