Uncategorized

DOBRO JUTRO 20.1.2020.

A kad god zaustim pa ukucam prvu riječ ovim Dobrim jutrom meni se učini da možda nekom i slučajno učinim jedan gutljaj kave drukčijim i vedrijim. Mi tako možemo, poklopi se riječ koju napišemo i ona koju taj već ima na usnama i treba mu ali je se taj ne može taj čas sjetiti a mi jesmo. I možda je ta riječ onaj miš koji je nedostajao da se izvuče repa kao u onoj priči, možda se zbog nje uspravnije spusti niz stepenice to jutro i ohrabri već pogledom susjeda pa ovaj nazove nekog već dugo bolesnog a kojeg sve odgađa nazvati i tako to krene pa da se i izgubi taj plamen a…a što i ako se izgubi a može se i širiti dalje. Može i obići svijet i može biti da jednom riječju pokrenemo čitav požar topline i hrabrosti. Ali i samo ako učini taj prvi gutljaj kave u nekom neboderu nekom nepoznatom već je to puno. Zato činite tako, ispalite u eter ove zelene planete riječ koja će nekom trebati da pogleda ovaj dan u oči i pogleda ga kao da mu kaže- znaš, neću se dati. Ovo je moj dan, moja prilika za bolje.

Zato dobro vam jutro, sove i sjenice, miševi i voluharice, ovo je naš dan, od njegovog srebra i snova ćemo iskovati narukvicu koja će sjajiti kao slap na zimskom suncu i kad bude najteže. A tolikima je danas najteže i treba im, vi im trebate, mi im trebamo. Naprijed!

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara