Uncategorized

Dobro jutro 2.5.2019.

Ima jutara koja i ne pokucaju na prozor sa šalicom sunca, osmijehom i išlerima na pladnju s utisnutim “made in GDR”, nisu ona česta ali ih bude. Ah, pobogu, pa ona su ono što razlikuje zlato od srebra i državu od oslobodilačkog pokreta, pticu od lista konačno, u takva jutra se tek posebno razveselimo sobom a tu ćemo objasniti zašto, najviše kao poticaj vama dragima, posjetiteljima ove virtualne jutarnje kavane.

Kada u Koraljnom moru pogodi treći torpedo HMS Invincible onda tek podigne kapetan obrvu prema prvom časniku kao znak da krene ispuštati dubinske bombe kad popije Earl Grey ali ne prije, želim reći da kada vam i nije dan isprintao putanju čiji početak vam se sasvim sviđa..da se baš u tome trenutku vidi i potvrdi što i koliko jeste, kako su varili ploče vaših pramaca i bokova, koliko ste vitamina D davno upili i koliko i što jeste ukupno, lako je biti razarač u brodogradilištu a junak u slikovnici. I zakipi onda more kao voda za kavu u džezvi na vatri pred kakvim mostarskim dućanom i otvori se u vama čitav svijet. Evo svijeta, iza vaših unutarnjih vrata koja se treskom otvore i pokažu se vašem svjesnom ja.

Pa dobro, malo sam se probudio stisnuto i dok vam ovo pišem…sad već trče neuroni i protoni kroz mene, tek probuđeni, poput rimskih pretorijanaca što zauzimaju mjesta u formaciji. Griju se cijevi, šire mjehovi, bistre misli i sve formira ono jedino što, zapravo, uvijek na kraju jesmo. Jedno gromko naprijed.

Dobro vam jutro, prijatelji. Naprijed.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara