Na dugim putovanjima izmjenjuju se dani i noći i mimoilaze nas oblaci ili prate, nekad šume kraj nas rijeke radosno a nekad huče ili se udaljimo. Zemlja upija zvuk naših koraka, kao kišu, pod suncem odzvanja i iskri, mijenjaju nas godine i mi njih, u tihom žaru, u rutini dana, mi hodamo dalje i oko podneva otpijemo iz aluminijske čuture s čepom na navoj i obrišemo čelo. Budemo nasmijani i hrabri, budemo sneni, nekad i teški ali i tad budemo mi. Kad prhne jato poljskih ptica iz grma uz nasip nasmiješimo se tako vedro kao kad smo tek jučer krenuli.
Dobro jutro 19.9.

Dodaj komentar