Uncategorized

DOBRO JUTRO 19.11.2019.

Postoji nešto sto će zvučati bezbožno i uvrjedljivo a nije. Ljudi se vole mučiti jer to vole, jer vole to tako vidjeti. Postoji i neka zamišljena slika, neko stanje stvari, za koje si govorimo “ to bi bilo to” i ako se ostvari onda je rat gotov. Učini se nemogućim nemati to zamišljeno stanje. Otplatiti kredite, odškolovati djecu, bilo što sadržavala ta slika. I onda se “ posvetiti sebi”. Ma kako bilo malo to da je sad to to ljudi najčešće umru kad dođu do toga. A ovi koji misle da su već do toga došli i sa sedamdeset voze bicikle u šarenim trikoima, putuju i imaju seksualni život i tada oni nisu “to to” postigli ranije nego bezbrižnije funkcioniraju iako nisu poženili unuke i izdali desetu knjigu ili uredili prastričev mauzolej. Oni su i sa trideset bili dobro a nisu zato bili lijeni i raspušteni nego nemaju tu prisilu da bude to bas to.

Naravno, čim mi radimo naporno da bi se kasnije posvetili sebi to znači da mi svoj posao, suborce, djecu ili sebe zapravo, baš i ne volimo…ako se sebi posvećujemo tek kad se svega ovoga riješimo. To znači da u tome dok to još nije to mi dajemo sebe a da bi nas ostavili na miru, da bi duhovima predaka rekli- gle, to je sad to, sad ću se posvetiti sebi. Kao kamatarima, kao poreznicima.

Jasno da dan sadrzi i ono što nam nije drago i jasno da kad se umorimo spavamo i kad ogladnimo pečemo jaja. Ali čim mi da smo pospani ističemo – ja sam pospan i time stvaramo moralnu prednost tipa “ ja krvarim”, vi ste loši i prema sebi i drugima. Ja znam klijenata koji ne plaćaju jer mogu i hoće a i primili su uslugu nego se sve u njima buni i stenje i reži jer će od svoga srca odrezati jedan tuna stake i dati ti ga. Nije to škrtost nego emocija da je sve njihovo jer su se napatili toliko a još i tebi trebaju pustiti da im uzmeš. Znam ljubavi koje misle da su davanja i da su one koje vole “ prihvatili iako ne valjaju”, znam ljude s uvjerenjima koja imaju “ iako su pogrešna ali oni ih ipak drže”. Jer treba. Jer vita servitium est. Jer su heroji. Pa šta ste onda išli u rat ako smo vam svi drugi zato dužni i krivi pa i mi koji smo isto u ratu, svi su u ratu.

Nemojte drugima dati da vam tako sole ali još važnije nemojte sebi dati da tako solite sebi. Ovo je baš to a ne neko stanje da imate cijeli svijet. I ne znači da ste zato cvrčak a ne mrav ako ne zavijate od jutra da ste nahranili golubove u parku i da oni to nisu mogli dobiti drugdje i da treba cijela država nositi crninu jer vas boli zub. Nema sreće u tome a i drugi će se rađati dalje iako nesvjesni da hodaju po putu za koji ste baš vi venuli da se sagradi a da niste oni bi bili u šumi.

Dobro vam jutro. Probamo ga provesti s time da uzmemo od njega sto možemo a da nemamo osjećaj da nam je zato netko kriv. Evo, nitko ni nije ništa kriv jutros. Radit ću i snalaziti se, kopat ću kanale i točiti auto, naplatit ću sto mogu i otvorit ću sardine. Ali ne morate mi se diviti zato i kajati se sto mi niste zahvalni jer sam se smrzavao a vi niste. Probajmo tako.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara