Uncategorized

DOBRO JUTRO 18.11.2019.

Dani su visokih voda, plave i struje, udaraju jugom i kišama, nabujalim rijekama i ulicama od Venecije i južnije do sjevera. Ali osjećam ih u glavama ljudi kako bujaju i potapljaju oštrinu misli i miljokaze razuma, kako pulsira i tone u čovjeku kritički um a neurotičan snaži i odvezuje svoje dugačke i mokre, koščate dlakave udove, kako su konji uzbuđeni u stajama i gavrani kako kruže kako nisu dugo kružili sigurno i nadmoćno. Kako traume ljudi opet jače žežu i svrbe, kako se prevrnu bjele oči mjesečara, kako gledaju u svakome njegova druga lica i traže pod srcem slabu točku za udarac.

Meni je dano u vihoru biti trijezan jer sam dovoljno zima prošao i u mir sahranio, dano mi je u čamcu imati drugi zlatni prsten da svijetli i kad se smrači, i malen gladius kovan u godinama lutanja močvarama što godinama svijetle za velikim porazima i opojnim zabludama stranica mojih ljetopisa.

Dobro vam jutro, zazivam svjetlost blagu a prodornu što svijetli putevima između nabujalih voda svijesti, da vas čuva i čini razumom i gradi u svjetionike koje ni jedno vrijeme neće uzdrmati i potopiti. Budite oštri i oprezni vi hrvači pokislih i skliskih borilišta svojih duša i raspojasanih sjena.

Dobro vam jutro u svijetu punom laži i očaja, budite srebro u njemu, gorka sol zemlje. I nadasve hrabri i trijezni, snažni i razumni. Dobro vam jutro pokisli čvorci o kojim ovisi svijet.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara