Mi samo iz udžbenika znamo kako i zašto teku rijeke, nekad brzo i strastveno, nekad zanosno i sporo, nekad kao da drijemaju u svojoj blistavoj i mirnoj, bistroj širini. Kad se u zagrljaj travnatih svojih obala i ploha s povjerenjem zavuku i smire a one se ne pomaknu da ne uznemire ili uplaše. Ponegdje se tek pokaže zaigran vir. I jutrom se probude raskošne i lijepe. A ja imam svoju rijeku, životnu i plahu, od svih drugih rijeka ljepšu. Nekad sam obala puna grmlja, nekad smuđ što zabliješti u večeri, nekad usnuo sprud.
Dodaj komentar