U svim klatnima ljudskih toplina i odlazaka, povrataka i bljeskova zime, zvukovima listova nota gudača, nekad tečnih a nekad od straha ili bijesa iskrzanih grubim pijeskom i ožiljcima ista je putanja svjetala planetarija, nekad divljeg i bezobzirnog, nekad tkanog od sunaca koja tek dišu.
Jedan je trk samo što vodi u potrese i grmljavine najdubljeg zagrljaja na vrhu tog stepeništa i drugi koji se vraća nizbrdo, preskačući ih u tišini da se sutra vrati. Ili već čeka da krenemo dalje, u asfaltne prstenove, sempertine i putovanja.
U svim tim proživljavanjima, kruženjima, i grubim i mekim, skliskim, i koja zaborave da kruže, i kad se čini da stoje, jedna je kap vode u središtu u kojoj su sva mora svijeta.
Dodaj komentar