Uncategorized

Dobro jutro 14.2.2019.

Sobu je ispunio barokni Magnificat, poslije trčanja popio sam čašu soka nešpricanog limuna, u dvotaktnom kretanju kompromisa mase, brzine i energije se i žućkasta krvna plazma mijenja, čisti, ubrzava, pulsira i bistri i čeka opet svoj jesenji suton i pad u težinu, u malkut (kako to kaže kabalistički učenjak), u žireve (semiotikom mađarskih igraćih karata) a zapravo sve prateći ukupnu cikličnost prirode, kolektivne psihe i nas morskih ušiju rastrčanih po toj rotirajućoj stijeni koja nas zbog gravitacije drži za noge pa zato hodamo a ne zujimo i letimo svemirskim bespućem.

A mi smo i tako postavili datume i običaje, valentinovski ratio u kasnu jesen bio bi potpuni promašaj jer tada se savijaju sarme a ne vozi vespom Piaggo energy uskim ulicama s buketom na guvernalu, sve ima svoje i još svatko od nas ima svoje nade i očekivanja, svoj osobni paket personaliziran do u atoma, sasvim naš i čija ukupna poklapanja zovemo kolokvijalno kemijom što ima smisla i alkemijski i kemijski i na sijaset načina.

Vozite svoje vespe i karavane, okreće Kronos divovski vrtuljak i smijte se s njegovih visećih konjića, budite mudri poput rimskih konzula i lakomisleni poput plesača charlstona u dvadesetim godinama najkrvavijeg od stoljeća, na stolu Esplanade. Budite topli i prolazni, budite čvrsti i neprolazni, budite
Maurice Chevalier svoga vremena, budite i grumen svjetlećeg zlata u grudima što nikad ne umire niti utrne. Svima vam i svima nam želim dobro jutro, zdravlje grčkog hopleta i poslovni uspjeh nizozemskog protestantskog brodara crta lica dostojnog dobrog bakroreza.

I čitajte Odjek, čitajte Odjek, da bi u starosti mogli reći- pa ja sam ipak čitao Odjek a ne neke bezvezne stvari. I uzdahnuti kao svatko tko se za nešto žrtvovao.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara