Uncategorized

DOBRO JUTRO, 14.11.2019.

A ovo sam fotografirao jučer ujutro u najdubljoj jeseni iz šetnje, gledajte kako život stalno buja, traje i počinje a i kose ga i podrezuju i sahranjuju. I mi stalno trajemo i ljudi traže poslove i rade zimnice, vesele se, propadaju, migriraju, počinju iznova ili venu kraj računala pa pišu tugaljive pjesme i poruke. Ali i tada to čine da ih netko primjeti, da im pristupi ili nešto bar ohrabrujuće kaže ili pomisli.

A i svako jutro je novi start up, na jedan simboličan način mi počinjemo neko svoje opet, nekom prvo a nekom posljednje, uglavnom između. Iz tog malog nevidljivog flipera izlećemo kao kuglica, ma kao granula. I odbijamo se i puštamo zvukove, svijetlimo i skupljamo neke bodove koji i tako ne ostaju nego budu zapisani po ostavinskim rješenjima pa nekome budu novi početak ili nada ili trauma a mi već budemo kap maglenog kondenzata nad šumom ili transformatorskom stanicom.

Evo se dok ovo pisem napinju opruge koje će nas u novi dan izbaciti, a što je i moje pisanje nego šuštanje trave koje se tek malo dalje čuje jer ga elektromagnetski vjetar odnese pa ga netko spazi, netko ne a nekog neka riječ i pogodi, nasmiješi ili zbog nje protrne. Pa kad je tako već namješteno od središta ovog cvijeta što se krajem godine sjetio cvjetati do središta gradskih jutarnjih gužvi…živimo to naše jutro gromko. Znate što? Toliko govore nemoj i čuvaj se, toliko vas koče, vuku, opominju i sputavaju i uvlače u političke i seoske razmirice i vlastite depresije i strahove i toliko vam toče da ste krivi ili da su vama, nije to vrijedno jednog zagrljaja niti čaše piva. Nemojte misliti da će vas išta čekati jer će reći da ste oklijevali jer ste prirodno dobri ili plašljivi, kao na semaforu život krene pa tko oklijeva ostane u žutom a drugi prođe i baš ga briga dok ga njegov semafor ne zaustavi. Cijenite sebe, druge poštujte i volite ali cvjetajte.

Dobro vam jutro vi sjemenke što su proklijale iz zemlje ili iz asfalta, u teglama i rasadnicima. Vi trenuci života, vi prilike i vrtno ili planinsko bilje, vi ljudi koji lutate i zviždite kao zalutali metak ispaljen u radosti ili iz dosade…živite jutros. Živite prkosno i snažno, živite toplo i smisleno.

I čitajte Odjek ako hoćete ali samo ako hoćete jer ni jedan treptaj oka vam ne želim uzeti nego s vama podijeliti.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara