Dobro jutro 14.10.

Mladi slikar je razapeo svoje platno u ranu jesen, neke su boje tople, spretne i sretne, neke su sive, teške i stroge kao ljeskov prut. I njegove slike svak vidi drukčije, one su riječi i ogledalo u kojem se lome i dodiruju misli i srca prolaznika, njega i nevidljivih promatrača. Mi ga stalno srećemo, po gradovima i mjestima, bespućima, uz more, i nedjeljom.  Kad mislimo da smo blistavi i lijepi mi ga gledamo blistavi i lijepi, kad nas uvjere da nismo mi ubrzamo korak. Kad ga pohvalimo on pokloni sliku vrijednu srebrenjak, kad se smijemo on se smije s nama. Nekad jede kestene i šuti, nekad slika i samo sebi. Ali on je uvijek tu. Po gradovima i mjestima, bespućima, uz more, i nedjeljom.