Kolumne Uncategorized

Dobro jutro 13.9.

Zalutala je djevojčica iza  vrata   hodnika  jedne galerije pokretnih slika u koju se odlazilo tiho, bježalo iz nje i u njoj  davno vidjelo zvijezde, treperave i silne. Prate je putem bljeskovi tih slika što se ukazuju, one nove nemaju istu moć. Na ulazu u hodnik ona zastane, učini joj se da je netko slike zamijenio bljeđim, da ih je netko ili nešto u međuvremenu premještalo po zidovima što sežu u sasvim nepoznat prostor. A toliko poznat. I učini jedan korak, zbuni se i stane.

Dublje u hodniku stoji taman galerist i slikar u čijim se rukama krije čarolija koje nema bez oboje. On shvati da je samo ljubazan, da je sam prigušio svjetlost boja što su ga izgarale dugo. I da je ne želi dublje u magičan hodnik u kome je ostalo previše zime i previše njega.

Ali se u njemu iznenada nešto osmjehne radosno, i kaže joj vedro- ne ulazi više, ali pokazat ću ti vrt sasvim drukčiji, vedar, gdje se igraju paunovi u ranu jesen. I razveseli se, i bijaše opet mlad.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara

Centar za postavke privatnosti

Nužni kolačići

Ovi kolačići su nužni za ispravno prikazivanje stranice

PH_HPXY_CHECK, _ga, _gid, catAccCookies, gdpr[allowed_cookies], gdpr[consent_types], tk_ai, wordfence_verifiedHuman, tk_ai, wordpress_test_cookie

Marketinški kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo vam prikazivali relevantne oglase

1P_JAR, APISID, DSID, HSID, IDE, NID, SAPISID, SID, SIDCC, SSID

Analitički kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo lakše pratili analitiku stranice i izrađivali statistiku.

DSID, IDE, KADUSERCOOKIE, KTPCACOOKIE, dp

Other