Uncategorized

Dobro jutro 12.9.

Budu grede što nas vežu nekad tvrde i tamne, budu sunca što nas nose nekad šutljiva i hladna, i vode budu visoko što nas plave i raznose. I ljudi budu, i vremena budu što nas stisnu i udaraju ne pitajući što će ostati.

S jutrom nas probude ubodi zlatnih igala, tri zrake sunca koje se probiju kroz gustu vunu što je isprela oko nas teška noć. Za njih se uhvatimo rukom i dižemo tijelo što trne od otrova mirisa zlog badema iz šume čarane vatrom.

Kao neki davni ruski emigrant u Belgiji mi skliznemo u sedlo dana, meki a još teški. I poletimo, kako znamo, u susret svemu što život nosi. Promiče korijenje platana, dovikuju sa svih strana da padnemo, a mi se odsutno smiješimo zaljubljeni i blagi. Pa što bude.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara

Centar za postavke privatnosti

Nužni kolačići

Ovi kolačići su nužni za ispravno prikazivanje stranice

PH_HPXY_CHECK, _ga, _gid, catAccCookies, gdpr[allowed_cookies], gdpr[consent_types], tk_ai, wordfence_verifiedHuman, tk_ai, wordpress_test_cookie

Marketinški kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo vam prikazivali relevantne oglase

1P_JAR, APISID, DSID, HSID, IDE, NID, SAPISID, SID, SIDCC, SSID

Analitički kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo lakše pratili analitiku stranice i izrađivali statistiku.

DSID, IDE, KADUSERCOOKIE, KTPCACOOKIE, dp

Other