Postoji jedno važno i zanimljivo pitanje za svakog tko je zabrinut, uplašen ili blokiran na bilo koji način- a što ćeš i kako ćeš ako ti krene od ruke? Nisam ja to jednom pitao, a ako živne taj netko i vidiš u očima to “ eh samo da krene pa ću ja planuti snagom slapa Sopota” onda mu je taj čas već krenulo a ako ne onda će ga netko drugi ili vi ili život već kako pitati opet. Jer život već nađe i već se nađe tko će u njegovo ime činiti i govoriti a da i ne zna da je tu s razlogom.
A zar se svako jutro ne zapita svatko od nas što mu dan nosi kad se probudi i razgrne lišće sna s onog tada još malog prozora kroz koji gledamo dan kad se upravo budimo, malog i debelog stakla kao na onim starim hidrogliserima što su vozili na Hvar i Korčulu? I zapitajmo se osim gdje su nam zamke, žandarske straže i željeza za lisice, zapitajmo se- a što ću ako mi krene danas, ako se neki kutevi poklope da istrčim s rugby loptom dublje u prostor koji pokrivaju all black.
Trčite onda, vi probuđena zrna pšenice, trčite kao nikada i razgrnite zamke i željeza za lisice, kroz grmlje i šikare, trčite i ne stajte i ne osvrćite se. I znajte da uvijek netko navija za vas. A ako sumnjate onda i dvostruko žešće.
Dobro vam jutro, evo se budi dan, sve što je prošlost samo je prošlost a budućnost ne znamo, imamo samo ovo, planite i krenite naprijed.
Dodaj komentar