Uncategorized

Dobro jutro 12.10.

U mojim najdubljim grudima leži, na dnu, vruć i neravan, četiri kvintala težak grumen hematita iskopan u  vremenu prvih nijemih straža na Dunavu, prije nego se znalo izgovoriti i napisati riječ. Oko njega su maglene šume što šapću, mrmore i trepere znanjem i vještinom u kojima će se svaka četa što u njih zađe izgubiti netragom ili izaći i spavati danima. Tu šumu  svijet voli i poštuje ali u nju ne zna ući nego do stotinu lakata.

Tu stanuje i prilazi, tek jedan vjetar cvjetan i topao, dugo, koji ga dodiruje i hladi , što prođe kroz dvije kapi, dva plava šumska ogledala kojim vjeruje.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara

Centar za postavke privatnosti

Nužni kolačići

Ovi kolačići su nužni za ispravno prikazivanje stranice

PH_HPXY_CHECK, _ga, _gid, catAccCookies, gdpr[allowed_cookies], gdpr[consent_types], tk_ai, wordfence_verifiedHuman, tk_ai, wordpress_test_cookie

Marketinški kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo vam prikazivali relevantne oglase

1P_JAR, APISID, DSID, HSID, IDE, NID, SAPISID, SID, SIDCC, SSID

Analitički kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo lakše pratili analitiku stranice i izrađivali statistiku.

DSID, IDE, KADUSERCOOKIE, KTPCACOOKIE, dp

Other