Dobro jutro, 11.2.2019.

Čovjek, i kad stoji, prelazi uvijek rijeku. To je tako jer se i rijeka i on mijenjaju pa nove okolnosti nastaju sporije ili brže ali jedne se naslanjaju nečim na one prošle i one buduće samo se razlikuje ovo time koliko smo u tome svjesni, koliko su vidljive te promjene zbog svoje brzine i dramatičnosti, kako god ovo okrenuli ali takvog aditiva očuvanja stvarnosti nema koji bi ju zadržao u jednom stanju, u ustroju da ali svaki novi put u isti grad je drukčiji, gromovi iz vedrog neba postoje samo ako ne vidimo oblake. Iz tog benefita života, da se on razvija i mijenja, možemo izvući mir, tjeskobu, nemir, na različite načine, i najčvrstija volja da nešto bude drukčije pomakne stvarnost koliko i potpuna bezvoljnost, sadržaj može biti drukčiji ali on će uvijek biti plod realnog nas. Argonauti u potrazi za zlatnim runom u jednoj su zabludi što misle da oni poduzimaju potragu više nego im se ona događa, zapravo oni slijede svoju prirodu a da i ne znaju, svoju sliku svijeta. I uvijek je tako kako ta slika svijeta čini, a ne hoće. Protiv svakoga i svega mi možemo, protiv sebe možemo samo bilježiti poraz. Zato budite mirni i zadovoljni sobom, događa se i klizi tome što uistinu jesmo. Sve je tu s razlogom i zato što smo mi baš to, htjeli ili ne znamo da smo htjeli nije u ovome bitan dio. Mi nismo samo kovači svoje sreće nego i željezo, tako jest i u toj činjenici nađimo sreću, zadovoljstvo i strast. Gle, ponedjeljak je, pada kiša. Otvara se knjiga za koju nismo sasvim sigurni što će u njoj biti napisano. Ali bit će baš o vama, moji prijatelji, svako slovo i svaka grafika će prikazati vas. Neka bude tako, neka vas to grije i veseli. Jata tih slova već slijeću pred vas, na most kojim hodate. Lijepi u tome budite