Uncategorized

Dobro jutro 10.10.

Vidim nekad u snu maglu što stegne dolinu punu zlatnih naranača i šumarke vidim pune mongolskih četa. I saveznika lukav osmijeh i kako se sjene kopalja u netremici zatresu. Iz škrinje svojih snova tad izvodim vjernih pedeset lisičjih repova da razigrani sjaje i očiste put, u kovitlacu hladne kao štajersko jezero.

Tada me razbudi jutro, i ja znam da nisam magla što steže niti red kopalja da nije moj put. Nego da bliještim bistar i razigran kao plamen lisičjih repova iz škrinje mojih snova, vjeran a razigran, kako mi je dano biti. I dolinu punu zlatnih naranača.

I krene dan, razdani se, uskoro ću nazvati Gordanu.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara

Centar za postavke privatnosti

Nužni kolačići

Ovi kolačići su nužni za ispravno prikazivanje stranice

PH_HPXY_CHECK, _ga, _gid, catAccCookies, gdpr[allowed_cookies], gdpr[consent_types], tk_ai, wordfence_verifiedHuman, tk_ai, wordpress_test_cookie

Marketinški kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo vam prikazivali relevantne oglase

1P_JAR, APISID, DSID, HSID, IDE, NID, SAPISID, SID, SIDCC, SSID

Analitički kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo lakše pratili analitiku stranice i izrađivali statistiku.

DSID, IDE, KADUSERCOOKIE, KTPCACOOKIE, dp

Other