Uncategorized

DOBRO JUTRO 10.10.2020.

I onda su nam ispričali priču, pa recimo o prvoj pomoći, koju kad bi mi pedesetgodišnjaci slijedili u onom obliku kojem smo učili sa osamnaest… bi završili na robiji. Tada bi onesvještenog trebali trgnuti za ruku i prevaliti na bok da se ne uguši jezikom a kasnije se shvatilo da bi mu time mogli dokrajčiti stradalu kičmu. Ti koji su nas to učili od zavodljivih fićfirića postali konzervativni ponosni djedovi, od chegeuvarovaca putnici na hodočašća i ukupno se sve, stalno i iznova mijenja a i u svakom trenutku je bar višeslojno a da ti slojevi međusobno ili ne razgovaraju ili su u teškom sukobu, nismo niti mi bolji. Pa dobro, braćo, za što se onda može uhvatiti osim za malo aritmetike do sto, ah, pa prešutna je i istina da nas je svijet više poštivao ako ga nismo slijedili a za sad smo preživjeli. Dobri su od sindikalnog autobusa došli do golfa četvorke na leasing a zločesti su mogli doći do jahti i kofera s gotovinom ali su i više riskirali a i to je sve površina. Nema baš neke dobre  kuharice s receptima  za život a gdje ima tamo se tumačenja razlikuju toliko da Papa i većina naših biskupa kao da ne pripadaju istoj vjeri.Ali mi čim se probudimo i spustimo do dućana već nešto odlučujemo i već jutros ćemo jedan drugome pametovati, zgražati se, hrabriti jedan drugog a je li to tome pametno je vrlo upitno. I još jednom, glasnije sad pitam, što onda uopće možemo osim biti taoci svojih i svjetskih vjetrova… pa, ni o ovom virusu znamo manje nego smo navikli znati.Evo, ja ću vam reći što mislim da možemo. Možemo slegnuti ramenima i reći jedan drugome – razumijem te. Ja bi i drukčije ali nisam u tvojoj koži i slijedi svoje srce a neka bude što više u njemu i svjetla i topline i hrabrosti. I donio sam ti sendvič. Jer ako tako radimo, pa da se opet vrati prva pomoć na pravilo da prevaljujemo jedan drugog na bok, da se kolo ruleta ne znam kako ubrza i zapleše, pa da se sve još jednom okrene, možda je tako najmanje loše.Dobro vam jutro splavari i mokri sudionici ovog vremenskog raftinga. Možda i ne razumijemo kvazare i atomsku fiziku. Potapšimo se u prolazu i razumimo bar da smo krhki. I ne zaboravite sendvič. Pa će već nekako biti. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara