Jučer s broda koji vozi s Brijuna, slučajna i lijepa amaterska fotografija koja mi je pošla za rukom, samo na prvi pogled zato jer je jato galebova opsjedalo brod kao da je brod autobus pun norveških turistkinja a galebovi da su galebovi iz kasnih sedamdesetih iz tršćanske marine a ja sam pritiskao pak neumorno i strastveno okidač kamere kao da sam u isto vrijeme mitraljezac na krovu Westminster Abbey iz 1940. koji brani kraljevsku opatiju od zračnih napada. A zapravo sam imao u krilu svoju dragu sjedeći na palubi i jednom rukom fotografirao, ovo je uspjelo zbog ukupne klime povjerenja kojim bijele ptice ispraćaju brod za Fažanu, pa i među nama, i one nerazdvojne atmosfere koja je ukupno bila na brodu. Da, opisujem ovo da bi naglasio i prepričao koliko se generira neki energetski spektar kada ga potvrde i rasplamsaju njegove točke utjecaja i pretvore u slap određenog raspoloženja i značaja u kojem se “sve poklopilo” ili bar dovoljno toga da se ukupno pretvori u trostruko. Sve čime doprinesete da neka boja stvarnosti preuzme palubu uistinu tome i doprinese pa da uopće ne utječe prima facie nego posredno, toplina, povjerenje i strast bile u pitanju ili baš obratno, sve utječe i čini svoje i u nekom trenutku prevlada i otisne se neki trenutak, odnos ili bilo koja stvarnost u svoj ekstrem.
Zato ne ustežite se doprinositi upravo onom što želite i želite čistog srca i bez oklijevanja ili rezerve, ovo vrijedi i u zagrljaju i urarskoj radionici koja sanja biti čuvena i u birtaškoj tuči, tko nečem pripada čvrsto taj i oblak toga nečega u što srčano i hrabro vjeruje, njega će pratiti ptice i drugi suputnici istine kojoj prpada u svojoj emocionalnoj sumi, porivu i želji. Tako i ovo pripisujem tome, vama dobro jutro sa željom da vas prate takvi, bijeli i sunčani pomagači i signali vaše nutrine. I čitajte Odjek.
Dodaj komentar