U zemlji i kamenu, noćnom pjevu češljugara, u vodama što bliješte srebrom i živim potocima, u hrabrim srcima su jednako živi svi što su prije nas prošli klancem života. Nama i nije još do njih poći, iza teških vrata u odaje gdje spavaju mirno u tišini i mahovini. U knjige njihovih djela ispod kojih ćemo upisati svoja.
Ali i sad, u času kad nas opkoli život kao zamka za hemeriline i istrčimo pred lovce ili nas zateknu i dostignu strijelci i potjere, oni budu u nama sasvim tu. Stalože nas ili usprave drukčije od drugih, bace s visine nevidljivi plašt baš kad zatreba. I nijemi viknu, ne zoveš se uzalud našim. I budi, ili ne dolazi.
Dodaj komentar