U tami pred jutro plutaju uz mene mirno sjene kitova što su od večeri punili pluća i krv zrakom, spremni zaroniti duboko u dan, bez bridova i otpora, jedan za drugim, vođeni tihim iskrenjima i svjetlima iz vremena prima materiae dok se nebo i more još nisu razdvojili u dvoje.
Kad razdani, pozdravit ću svoju dragu veseo kao lasica na suncu, blistav kao vrtni crveni lješnjak, i sasvim mlad.
Dodaj komentar