Jučer se slavila godišnjica pada zida koji je bio simbol hladnog rata i za koji je prevladalo mišljenje da je razdvajao komunistički i slobodni, demokratski europski prostor. Istodobno je spominjana i godišnjica rušenja Starog mosta u Mostaru u tijeku jednog od ratova nastalih u zbivanjima koja su dijelom i posljedica rušenja Berlinskog zida i raspadom one statike koja je trajala do tada i kojoj je Berlinski zid bio jedan od najistaknutijih simbola. Da, činjenica je da se bježalo preko te granice između Zapadne i Istočne Njjemacke isključivo s istoka na zapad kako i valovi imigranata idu na zapad i kako svaki fasader iz Bihaća ili Kutine ili Bečeja ide na zapad a i sinovi pripadnika Armije BiH i HVO koji su se tukli u ratu čiji je simbol razdvajanja bio Istočni i Zaoadni Mostar, svjestan sam da je veliko slovo možda neprimjereno u opisu strane svijeta a i da Mostar nije Berlin jer je sa zapada u Mostar došao onaj za kojeg je rečeno da nije vrijedan metka, upravo iz germanskog svijeta. Ali pobogu!! Berlinski zid je nastao kao posljedica nove podjele nakon pada nacistickog režima u Njemačkoj, dolaskom slobode nastala je nova podjela i nova nesloboda iako je nesloboda u DDR bila manje krvava nego u III Reichu. A danas se u ujedinjenoj Njemačkoj i ujedinjenoj Europi već do te mjere formiralo novih neslaganja i razdvajanja a niti u Bosni i Hercegovini ništa manje as well. Zid je srušen, most je obnovljen, turisti se fotografiraju i na ostacima zida i na obnovljenom mostu. Ali idila još nije stigla u ukupni prostor, upravo u istočnom dijelu Njemacke je nastao najžešći ksenofobni generator a i u čitavom od komunizma oslobođenom tranzicijskom prostoru su najtvrđe ekstremne ideologije našle najvjernije pristaše, nemojte zaboraviti da i naše nogometaše ne smatraju uvijek te ideologije dobrodošlim. Suđeni poraženi generali iz 40-ih nadali su se na suđenjima da će im podjele među pobjednicima pomoći da bolje prođu i ukazivali su da su oni branili prostor od komunizma. Oni su osuđeni a pobjednici su među sobom postavili zid, tako su i haaški neki okrivljenici dokazivali da su branili prostor od agresivnog ulaska Islama u Europu.
Jedna konfrontacija mijenja drugu, niti jedno oslobođenje od lošeg ne stvori od zemlje rajsko naselje i život ide dalje. Ljudi se vežu za prošlost na čijoj god strani bili u starim podjelama jer im slabe biološke funkcije pa se sjećaju svojih uspravnijih dana. Kotač se povijesti vrti i tako a s torbama punim planova voze na posao kreatori nemira i konfrontacija u centrima moći razmišljajući kako će otplatiti hipoteku na kući i plaćati alimentaciju. Onda oni utječu na zbivanja među afektom zahvaćenim ljudima vođenim lokalnim poglavicama koji idu za svojim plijenom a na samom terenu piramida moći uvijek stoji na ljudima koji iz susjednog spaljenog sela voze bijelu tehniku u svoje.
Možemo li bolje?
Dodaj komentar