25.11.2017. New York Times donosi preko čitave stranice ushićen članak…da će se obnoviti brod “Galeb” u kojem je plovio Tito, mjesec prije britanski The Guardian spominje gradonačelnika Zagreba i stranku Zlatka Hasanbegovića, vjerojatno je to trenutak njihove najveće međunarodne slave. Članak naime piše o preimenovanju trga koji se zvao po Titu a sad se zbog ove dvojice više ne zove pa ih spominje tom prilikom. Ton članka odiše onim stavom zbog kojeg je britanska ratna mornarica točno prije 38 godina spuštala imperijalnu zastavu na zapovjednom brodu domovinske flote jer je umro , opet Tito.
Ostao je Bleiburg, diktatura, Goli otok, Pasje groblje, Prištinska filharmonija (pod Karađorđevićima malo je vjerojatno da bi bila prioritet) a i činjenica da su pod njim robijali i Alija Izetbegović i sva sila bitnih ljudi iz 90-ih a mnogi bitni ljudi su i ubijali za njega u mladosti, da ne nabrajamo i opterećujemo server. Ostaju sigurno i HE Đerdap i podzemni aerodromi kod Bihaća.
Čini se danas pomalo bizarno govoriti o Titu izvan pitanja koja on nosi kao simbol u ovom vremenu, Srbi ga smatraju Hrvatom kojeg im je nametnula povijest a Hrvati simbolom podređenosti Beogradu, ljubavnički i iz zasjede (tako gledaju i turske serije) mu se i dive zbog karizme a to više što su mu, kao poglavlju povijesti, veća negacija. Pravi desničar ga spominje sigurno skoro svaki dan, doslovno od Vardara do Triglava, ovi koji pripadaju centru možda jednom godišnje, ljevičara u biti i nema. Da je u njegovo vrijeme postojao Facebook, sigurno bi imao Tito više pratitelja nego Pavelić, Nedić, Mihajlović, Mandrak i Lili Marlen zajedno, o lajkovima je već za diskusiju. Ali to ne dokazuje ništa danas bitno. On ima status u povijesti kao Mišo Kovač u hrvatskoj glazbi, nikom nije drag, mnogi ga slušaju i danas i prodao je najviše ploča.
Zato budite svjesni da je on povijest, krvava i manje krvava, kroz koju jest plivao kao štuka. A povijest i treba biti povijest, demistificirana i logična. Ali nikako to dočekati.
Dodaj komentar